Pesma Mine Simendić IIIG objavljena je u 15. broju časopisa “Ogledalo”. Saradnja između naše škole i redakcije časopisa “Ogledalo” nastavlja se kroz konkurse koje redakcija raspisuje. PROGON HVALOSPEVA Verujemo, Stuštiće se sunce i na Slovene, na našu umrlu dvojinu i prokletu jedninu. Oh, radosti, oh, mučenog blaženstva, Vašega imena, što ga pod maskom držim, Te ga ponekad, kao kradom, prikrajam uz moje. Čitava plemena provode zime po memljivim salama, Svi do poslednjeg divljaka Poglede su uprli u tapacirana vrata. Postajem nedijegetski kadar u sopstvenoj sreći, Onoj koja se zgrušava, skuplja u jata, Кao u staračke pege na rukama rimskih sveštenika, Progonitelja nas, izopačenih, Što smo se prostodušno divili suncu. Sad kao da grešna bivam i dok Vas samo posmatram, Pokušavajući da upamtim Vaš izbezumljeni lik, U glavi pravim bakrorez, po kojem posle, Кao sa klišea, mogu da Vas crtam… A ja ne persiram bogovima, ni svojim, ni tuđim; Izgubljeni u nepreglednim stepama podrugljivog, Na distanci između tog podilaženja i onog svirepog tepanja, Nahodimo se bezglavo prateći zvezde, vrteći se ukrug; Zvezde u svojoj glavi, crvotočine u lobanji Кroz koje, na platno, prodire delimična slika sveta. 75 Neotesani u svojoj sumanutoj sreći, Za nas svako proleće postaje godina nulta, Svake godine bogove sahranjujemo među lipe u cvatu, Da se bez rake dave u prezasićenom, lepljivom vazduhu, Na radost naroda, dok grozničavo gradimo nove toteme, Tupo urdarajući u sopstvene šupljine. Živimo u doba borbe protiv hvalospeva, U doba izbijanja klinova iz zidova, Кada kašikama stružemo pozlatu sa ikona, U bolesnom grču misli, u bezočnoj želji da obožavamo, Gradeći sopstveni imaginarium solaris, Кad nam ništa drugo ne bejaše dozvoljeno. Mina Simendić Škola za dizajn, Beograd Mentor: prof. Jovan Marković
алекгера Copyright © 2016 - 2024 - All Rights Reserved - www.skolazadizajn.com
Made by SkolaZaDizajn